utorak, 12.09.2006.

Ćifi

Nekoliko puta vec spomenuh da je Garcin zivopisno mjestasce. Pitoreskno, rekao bi pjesnik.
Posto ja nisam pjesnik ostajem pri zivotopisnom.
E, na kraju tog zivotopisnog sela zivi Ćifi.
Momcic koji ima obraz deblji od traktorske gume i Zlatka Canjuge zajedno.
Nekidan smo evocirali uspomene na tog lika i ova, gotovo zaboravljena, prica je iskrsnula:

Bilo je to u zimu 2002 kada smo sjedili u birtiji i pijuckali kuhano vino.
Rijec po rijec, kuhano vino po kuhano vino i zacas se rasplamsa rasprava o prednosti Lade Nive naspram
Kubanskog antiglobalizacijskog programa.
U zaru rasprave nismo ni skuzili da je u birtiju, a samim tim i u nase zivote, usao Ćifi.
"Jebote ljudi," - poceo je - "koju ja kucevu srecu imam!
Stopam vec 2 sata po ovom ledenom vjetru i ko za kurac niko da mi stane. Smrzo sam se ko guzica! Taman
mislim da osustanem od stopanja kad mi stane Justa."
"Justa!?"
"Ma znate, Žikin stric!"
"?"
"Iz Trnjana!"
"Aaaaahaaa, taj Justa."
"E on, pijan ko majcica Rusija! Ali ko ga jebe, bolje se vozit s pijanim Justom nego se smrzavat na onom ledenom vjetru.
Udjem ja u auto i povuci-potegni nekako Justa krene.
Međutim, nismo presli ni 50m, kad kod Ljeposave sletimo u kanal!"
"U jebote!"
"Pa da. Ja proletio glavom kroz šajbu a on se nasadio na volan."
"U jebote!"
"Pa da. Al' srecom se nisam zakuco u čupriju nego pao u vodu. A voda u kanalu 'ladna!"
"U jebote!"
"Pa da. Bar me odma razbudila. Vidi mi odjecu, od Ljeposave dovde se skorila na meni koliko je hladno!"
"U jebote!"
"Pa da! Imo super srecu."
"U jebote. Ej, a sta je bilo s Justom?"
"Ha, a nemam pojma. Osto je lezat u autu, ali ja sam uspio maznit kazetofon iz auta" - izvadi ga ispod jakne i stavi na sank. "Oce ko kupit?"


- 12:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.05.2006.

WM2006

Tu sam negdje i ja! Bio sam tiho i u ilegali neko vrijeme iz razloga poznatih samo meni i eventualno Bogu.
Medijsku sutnju sam prisiljen prekinuti povodom nedavnih dogadjaja koji su opasno naceli moje zdravlje.

Sve je pocelo jednog bezbriznog cetvrtka kada me nazvao moj kumpa Zeljo.
"Di si, jesi u guzvi?" - pita me on.
Obicno sam podozriv prema pitanjima ovog tipa jer pocesto zavrse teglenjem termoakumulacione peci na peti kat ili
kopanjem temelja za zgradu vecu od mamutice.
"Nako, sto pitas?" - krasan neutralan odgovor koji me je vise puta spasio od žuljeva, a bogami dva puta i od šuljeva.
"Zanima me bi li htio ići...."
Tu se moje zanimanje malo razbudilo.
"...na Svjetsko prvenstvo u Njemacku? Imam karte viska za utakmicu s Australijom, pa ako si zainteresiran..."
Onesvjestio sam se i kresnuo glavom o tastaturu dok je iz slusalice dopiralo "Hallo, hallo, jesi jos tu!"

Da ne duzim, sanirao sam čvorugu, uzeo slusalicu i poslusao ostatak.
"Znas onu shemu koju sam ti pricao kako samo dobio 4 karte?" pita me Zeljo.
"Maglovito." sjecanje mi je bilo takvo dijelom zbog čvoruge a malo i zato sto ga bas nisam slusao kad mi je to pricao.
Da budem iskren, kad je on dobio karte za Australiju ispricao mi je koliko se napatio da dodje do njih,
ja sam se iskljucio vec kod cinjenice da on ima karte a ja imam kua i da ce on biti na SP-u a ja cu bit u guzici.
"E, uglavnom" nastavio je "izgleda da nisam dobro procitao. To nisu bile cetiri karte vec cetiri paketa po dvije i tako sad imam
ulaznice i za tebe i za tvoju curu. Naravno ako hoces?"
"Zeljo," svojim najiskrenijim glasom sam odvratio "da me sad pitas hocu se udat za tebe rekao bi moze!"

Cijeli taj dan sam bio euforican i lud.
Zvao sve okolo i pricao im koji sam ja majstor kako sam rijesio karte i kako se mogu katre nabavit samo kad se malo potrudis.
Kod svih svojih frendova sam primjetio isti onaj sindrom iskljucivanja, to je zanimljiv fenomen i morat cu tom posvetiti punu paznju u nekom drugom zapisu.
No bilo kako da bilo, štrepio sam da ce me Zeljo nazvati i mi reci
"Sorry, nista od ulaznica izgleda da sam se i jope zajebo!"
I onda me ponovo nazvao u subotu.
Nervozan kao mlada šiparica na prvom sastanku javljam se
"Hallo kumpa, sta ima?"
"Jel sjedis?" pita me on.
"Sjedim." - nervoza raste do granice da grizem nokte i to na nogama!
"Zapali cigaretu..."
"Jesam vec!"
"...i otvori pivo!"
Znam ja ponesto o psihologiji, ako trebam pivo onda je vijest sigurno dobra, mora biti dobra.
Imam kartu za utakmicu protiv Australije, stvar je rijesena idem na FIFA Weltmeisterschaft 2006!!!

"Znas kako sam ti rekao da imamo karte za Australiju?"
"Daaaaa!?"
"E pa zajebo sam te"
"Molim!"

"Imamo i za Japan!"
- 14:34 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 07.03.2006.

Taft

Neki dan sam vidio Duska Lokina na TV-u i sjetio sam se da sam istu neponovljivu njusku vidio proslog ljeta na moru.
Pamtim to kao da je danas bilo jer je bura tukla 120km/h a ja sam se jednom rukom borio da sacuvam kupace na sebi a drugom se drzao za stup birtije da ne odletim u Italiju.
Mislim, lako bi ja za Italiju ali sto ako me Posejdonovi vjetrovi bace u Albaniju. Onaj Enver Hođa me plasi vise od Severininog neuspjeha na Euroviziji.
I tako se ja trgenjam da sacuvam zivu glavu kad glavni lik drame, Dusko Lokin, sjeda stol do mene.
Gledam ja kako bura trga drvece, pa gledam Duletovu frizuru.
Gledam kako bura kontejnere izvrce, pa gledam Duletovu frizuru.
Gledam kako barke tonu, pa gledam Duletovu frizuru.
Gledam olovno nebo, i dalje gledam Duletovu frizuru.

I tu, u centru oluje dok samo najhrabriji ne moce gace, ja si gruntam.
Jebo ti reklamu za Taft.
Znate onu:
London - magla, frizura je postojana.
Paris - sunce, frizura je postojana.
New York - kisa, frizura je postojana.

Reklama bi zapravo treba izgledati ovako:
Dusko Lokin 70-e, frizura je postojana
Dusko Lokin 80-e, frizura je postojana
Dusko Lokin 90-e, frizura je postojana
Dusko Lokin dveiljadita, frizura je nenadjebiva

- 13:44 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.02.2006.

Vratio se Simo!!

Nisam siguran jel neko primjetio da me nema vec neko vrijeme na Blogu ali ipak ima potrebu da se opravdam.
Naime, dogodila mi se Hrvatska nocna mora - u zadnje vrijeme me sve jebeno ide.
Karte mi se slazu bas kako treba. Vec duze vrijeme nisam zajebo i stavio sol umjesto secera u kavu, struja me nije zdrmala ima vec mjesec dana. Dobio sam na kladionici, a cak ni kerovi vise na laju na mene a kamoli da me ugrizu. U takvim trenutcima mozes samo ocajavat i moliti se Svarogu da kad te kresne, to ne bude jako.

Sve je pocelo tim prokletim odlaskom u Prag za novu godinu, potrosio sam malo para, nisam izgubio putovnicu, nije me petarda maznila u glavu, jeo i pio bez da mi je zatrebao heimlichov zahvat.
Umjesto da me zabrine takav razvoj dogadjaja, ja jos krenem izazivati srecu.
Uplatim listic u kladionici, naravno dobitni.
Posaljem pricu na natjecaj, super, svida im se i objaviti ce ga u zbirci.
Pokvari mi se auto, na popravku mi naplate bijednih pedeset kuna.
Nabavim karaoke i izljecim se kompleksa nastalog kad sam bio izbacen iz malog zbora 1 (jedan!) dan prije prvog nastupa.
Kazem curi da mogu i ja malo bit gore kod marisane, kaze ona - super, moze, jos bolje!
Sve je kulminiralo kad sam dobio povisicu.

E, tada mi je doslo iz dupeta u glavu

Alene, najebat ces!
Od tog trenutka nisam izasao van iz kuce bez potkove u djepu, zecje sape (plasticne) na anteni auta i djeteline s cetiri lista za reverom.
Jel svi znamo kako to zavrsi kad dezurnom pusionicaru krene?

Zato ovaj blog pisem iz sigurnosti bunkera.
Malo je vlazan i propuh ubija pa se nadam da cu uz malo srece ipak navuci neku upalu pluca ili bar neki pisljivi tifus pa da onda mogu odahnuti i zivjeti ko svaki posten Rvata.
Usrano!
- 19:51 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 28.12.2005.

Nova Godina

Odo ja u Prag, ko vas šiša.

- 16:19 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.12.2005.

Miri dobro aka Dobro miri

smokin Prije par godina nasa mlada, ali vec i tada zajebana drzava, pokrenula je akciju Vrati oruzje u MUP
Ideja je bila utopija ali neki kurac ipak moraju raditi u tom saboru pa eto.

Prvi kamen na kome je ta ideja zapela nalazio se u Bajtlovom dvoristu.

Prvo mala digresija:
Pamtim dan kada je palo Nabrđe (skladiste oruzja JNA u okolici Slavonskig Broda) i kada su nemocne starice nosile naramak pusaka kuci.
Jedna mi je, kad sam je pitao koji ce joj kua toliko pusaka, rekla da joj trebaju kolići za paradajiz a ovi zeljezni ce duze trajat a i njenom sinu (ljencini,grom ga ne ubio) mrsko ic u sumu da joj donese finih drvenih...

No da, prica pocinje u trenutku kada Bajtla njegova rodena mater cinka da u kuci ima vise pusaka nego metaka i da bi bio red da policija nesto napravi.
Moja ekipa i ja smo kupili pivuse i naslonili se na Bajtlovu ogradu da gledamo kako trust mozgova pokusava pronaci skloniste i kako Bajtl strelja pogledom svoju staru.
Nakon sto ni nakon dva sata nisu moglu pronaci oruzje u kuci, policajci su donjeli detektor metala i poceli pretrazivati dvoriste.
Oko orasa i bunara, iza tarabe, kod vrtnih patuljaka i na kraju ispod psece kucice, kad tamo BINGO!!!
Detektor metala je zapistio a nama se sledila krv u zilama.
Ispod kucice Bajtlovog psa, na nekih metar dubine, nalazila se prava Alibabina pecina.

Pet tandjara (puske iz partizanskih filmova),10 rucnih bombi (model kragujevka) i sanduk municije.

Nakon trijumfalnog tapsanja po plecima i manje-vise prijateljskog cuskanja po kapama, policajci se se slavodobitno okrenuli prema Bajtlu.

A, nemas oruzja!? A, sta je ovo majstore!?

Bajtl, hladan kao sladoled, u maniri naboljih holivudskih replika, odgovara:

Otkud ja znam sto je sve cuko navuko!
- 19:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 09.11.2005.

Bajtl

Bajtl je stvarna osoba cije pusestvije granice s urbanim mitovima.
Osobno sam imao cast naci su u njegovom drustvu i upijati od velikog senseia zivotne mudrosti.
Ovdje cu zapisati nekoliko njegovih avatura, a vas zadatak je da ih prenosite dalje, jer dok Bajtl zivi u nasim srcima zivjet ce vjecno.

Bajtl i seoska zabava

U davna pradavna vremena dok se jos islo svake godine na more i narod se kleo u Niksicko pivo, Bajtl je smisao zabave nasao u odlascima na seoske zabave.
Bila su to jednostavana vremena kad je dobar provod garantirala kutija pljuga, 50-ak kn i dobar band kao Curino Cvijece. Takve veselice obicno su se odrzavale u vartogasnim ili zadrugarskim domovima, sa slabim (citaj nikavim) sanitarnim cvorovima. U jeku jedna takve Bajtl je osjetio kako ga šarafi u stomaku. "K vragu i feferone" mislio si je dok je trcao prema obliznjem kukuruzistu "ovo nikako ne moze biti dobro za moje hemoroide"
Zasao je malo dublje da ne bude na svjetlu, jer Bajtl je ipak đentlmen koji drzi do svog ugleda, pa cucnuo uhvatavisi se za dva kukuruza zbog ravnoteze.
S blazenim osjecajem praznjenja crijeva poceo je lagano primjecivati i svijet oko sebe.
Mjesec je vec visoko skocio u toj toploj listopadskoj noci a on je cucio u kukuruzima, ni prvi ni zadnji puta, i lagano prduckao uz hitove koje je izvodio VIS Curino Cvijece.
Idila.
Medutim da sve ne bude med i mljeko, pobrinula se jedna djevojka koja je, vjerojatno pritisnuta istim onim feferonama istrcala iz vatrogasnog dome pravo prema kukuruzistu. Bajtl je mogao samo gledati kako staje na metar od njega i zadiže suknju i takodjer pocinje prduckati.
I tu Bajtl pada u moralnu dilemu, s jedne strane je zahvalan sto ga ona nije vidjela kako kenja a s druge strane, ipak zna curu, glupo mu se ne javit.

Bajtl nije covjek od rijeci vec od akcije tako da:
"E bog!" - ipak se javi.
Pricao nam Bajtl ujutru i kleo se u majku da nikad nije vidio
tako brzo trcanje prema svjetlu i sigurnosti doma.
Kad je ostao sam, obrisao se listovima kukuruza i usao u dvoranu, a raspolozenje mu se dodatno popravilo kad je vidio doticnu damu kako tanca sve u 16

"Gledam je ja kako đuska a znam, nije se ni obrisala!"
- 18:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.09.2005.

Master of dizaster - 10 sec

amateri Strasno je kad dodjete u fazu da vam je odlazak u svatove vrhunac drusvenog zivota.
E, pa ja sam se uclanio u taj klub.

Bio sam nedavno u jednim svatovima i djusko sam ko Fred Astaire, pjevao kao Drago Mlinarec a cugo kao Shane.


I sve je islo kao po loju.
Red pricice, red ugodnog druzenja, pa red gemista.

Kao i svako druzenje s ljudima koje dugo nisi vidio, nakon par kurtoaznih pitanja, prica s vremenom zamre.
Ali da ne bude dosadno jos mi je ostao red ugodnog drustva i red gemista.

Drustvo kao drustvo, uvijek se raspe. Neki se odsele, neki ne zele odrasti, neki mi nikad nisu "šmekali"...
Ali ipak nisam sam, ostao mi je red gemista.

I tako red po red i ja pijan ko drvored (stih manje vise ukraden od Mileta HP).
Vidim da je vrag odneo salu i posalicu pa odlucim da je vrijeme da se iskradem i krenem domu svome, ali..
Omamljen alkoholnim parama i precijenjujuci svoje motoricke sposobnosti odlucim da se prvo moram pozdraviti s mladom, namlatiti svirace, pronaci Gotovinu i kresniti Paris Hilton.

"Hm, idem se prvo pozdraviti s mladom."
Mozda bi bilo bolje da sam potego sakom svirace ali sto je tu je.

Pozdravljam se ja s njom i objasnjavam joj kako mi je zao sto cura i ja idemo tako rano a jos nisam pokazao svoj najbolji plesni korak i krenem s demonstracijom.
Naravno da tada klepim svoju curu u stomak. Krenem joj se ispricavati "oprsti nasim najemrno*" Kaze ona nema bada nije strasno nego umocio si kosulju u kolace dok si se pozdravljao s mladom. Pogledam dolje kad ono stvarno - "bem ti, koji sam ja smotez." i ustapkam se gledajuci u kosulju i pokusavajaci bolje vidjeti na svijetlu.
Tada krvnicki ogazim jednu curicu od 10-ak god i to tako da su se suze vidjele u njezinim ocima.
(Mislim koji kua i dolazi u svatove u japankama, trebala je u martama kao ja).

Sav taj nered sam kreirao u nepunih 10 sec, i nek mi neko kaze da nisam talent.

Kao i svaka postena prica i ova je napisana da vas educira tako da ne ponavljate tudje greske.
Dakle, ako se nadjete u ambijentu u kome se ne osjecate kao riba u vodi onda manje gemista ili odmah udri po sviracima.



*nije tipfehler, tako JA pricam na gemistu
- 18:14 - Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 24.08.2005.

Draško zvani Zagorakis

Radi zastite svjedoka Drasko i ja smo okrenuti ledjima. Ovo je prica koju vrlo rado pricam, to je prica o mom dragom prijatelju.
Nazovimo ga Drasko.
Drasko je jedan strasno simpatican momak cija vedra narav i zdrav smisao za humor odusevljavaju sve koji ga znaju.
I zbog te dobrocudne naravi zene su spremne previdjeti cinjenicu da je mladi Drasko sklon nabacivanju kila i pjevanju po svatovima.
Trenutno je zaposlen kao konobar na jednom od prekrasnih dalmatinskih otoka, a prica pocinje prosli vikend kada je u DISCU (gdje Drasko radi) gostovala Severina.

Na kraju manje vise neuspjelog koncerta, napaljeni Darsko je sjeo na stepenice i lagano chillao sve do trenutka kad mu je prisla rasna grkinja.
Rijec po rijec, na engleskom naravno jer Darsko kao svaki pravi galeb barata svim svjetskim jezicima ukljucujuci Svahili i Sanskrt a pomalo natuca i Bantu, on je skuha.
Nakon tog blitzkrieg zavodjenja, uzme ju za ruku i krenu prema njegovom apartmanu da stavi potpis i na Grcku zastavu. Dok se mladi golupcici spustaju prema apartmanu iznenada, kao u filmovima, auto* pocne polako voziti pokraj njih.
Drasko, lagano nervozan, brije u sebi: "Da nisam usao u neciji teritorij s ovom grkinjom!"
Prozor se otvara, nervoza raste a iz Kadetta dopire glas koji podsjeca na struganje noktiju po skolskoj ploci:
"Pazi se mali," stanka dok lik uzima dim i cigare "to pokraj tebe je musko."
Dok se Drasku jeza penje po kicmi, grkinja ga pita sto je lik iz auta rekao jer ona ne zna hrvatski.
"He told me that U are man not a woman, ha ha ha!" - a s druge strane muk.
"Like I cant tell a differense between man and a..." - i dalje muk - "Wait a sec, U are a MAN!!"
Tesko je opisati sve stvari koje su mladom Drasku prosle kroz glavu u tom trenutku.

Nevjerica:
"Ima dubok glas i ja si mislim kako je to bas sexi, boze mili pa mi smo se i ljubili....!"
AAAARRGHHH

Panika:
"Valjda nece niko saznati, ako Ja budem sutio a ona/on ionako nema kome ispricati, mozda ova sramota ode sa mnom u grob."
Je, sigurno.

Ocaj:
"Ako si odrezem kitu i bacim kerovima da razvlace, a ostatak tijela upisem u legiju stranaca.."

Naivno vjerovanje:
"Ma, bas bi me neko zajebavao zbog ovoga. Pa moze se svakom dogoditi."


Cim se spustio do grada da ispere usta benzinom ili bar dizelom, naisao je na skupinu lokalaca koji skupljaju pare izmedju sebe da mu kupe dres grcke nogometne reprezentacije.
A "nesretnim" spletom okolnosti ova prica je dosla i do mene a to znaci i do Vas.

Naravucenije: Pamet u glavu i triput pregledaj sa svih strana a jednom bocaj.

Dragi citatelju Ja sam Vam ispricao ovu pricu onako kako su je ispricali meni i ako su lagali mene i ja lazem Vas.



* opel Kadett, toliko spusten da sjebe pragove kad predje preko bubamare
- 12:05 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 16.08.2005.

Evo me doma, na materinoj spizi...

Vampiri Vratio se A2d s mora prepun utisaka i napunjenih baterija.
Kako mi je bilo, pitas se stovani puce?
Paaa, nako. Prvu noc bilo je krvavo. Curka i ja cijelu jebenu noc nismo spavali i to ne zato sto su nasa vruca tijela bila isprepletena u ljubavnom grcu nego zato sto "I na moru ima komaraca!" I to ne nekakvih bezveznih krilatih amatera nego upornih i prokleto zednih veterana cija brojnost zapanjuje. Da ne pretjerujem, kao sto inace znam, posluziti ce informacija da sam samo na casici koljena imao 9!!! uboda.
U jednom trenutku sam sa jednostavno htio ustati, sjest u auto i spizdit se niz liticu. Samo me je pogled na moju Curu sprijecio da to ne ucinim.
To i cinjenica da sam u frizideru imao 2 litre rakije, 10ak piva, pola kulena, kvadrtni metar slanine i Hajduka uskoro na TV-u (dok sam jos gajio iluzije da cemo proci).

Sutradan smo kupili: KSIUSANTJ (kurcic sto ide u struju a na tablete je), spiralu koja se zapali, lampu sto ih privuce svjetlom a onda sprzi (meni omiljen) i autan.
Rezultat drugog dana: JA - 1000 vs Komarci - 0


- 11:53 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 16.07.2005.

Potraga za svetim Gralom

A kako su se nasi stari tek zrtvovali Nego, da Vam ispricam kako sam kupovao mirisljavi boric za auto.

Zainatio sam se da cu kupiti jedan odredjeni miris i necu ni jedan drugi.
I tako se otisnem u pustolovinu. Obidjem Kaufland, Konzum, Billu i dvije benzinske pumpe i nigdje ga nema.
Medutim, pronicljiv kakav vec jesam, sjetim se da sam ga vidio u Getro-u na drugom kraju grada i ne budi lijen krenem tamo.
Vozim po brzoj cesti, sa CD-a lagano gustam Elemental beat i sve je ko savrseni film, right?
E, nije. U suret mi naidje kamion pun sljunka a jedan "nezavisni" kamencic se odluci poblize upoznati s mojom shajbom.
Bila je to ljubav na prvi pogled ali na zalost moja shajba je iz te veze izasla slomljena "srca".*

Ljutit kao krumpirova zlatica stanem na prvu benzinsku da mogu izaci van iz auta i psovati onako kako to samo Hrvati znaju.
Dok ja tako pizdim na parkiralistu gleda me "pumpadjija" i veli mi "Ej momak, jel znas da ti ne radi prednje lijevo svjetlo."
Jos sam malo psovao potaknut novim nedacama a onda kao i svaki pravi Tantalov ucenik uzdahnem, udjem unutra i kupim novu zarulju.
Ali ne i boric.
A ne, idem JA u taj Getro. Necu dozvoliti da me par sitnica odvrati od potrage za boricem.
Napokon se dovucem do trgovine da bi mi pred nosom zakljucali vrata i ljubazno rekli:
"A sta ti mislis da mi radimo cijelu noc, mogo si se i ranije sjetit."
Kad tad nisam nikog opleo pajserom po krstima necu nikad.

Naravucenije: jebo te boric da te jebo.


*Usput budi receno 1700kn nova shajba.



- 18:42 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 11.06.2005.

Prljavi igraju prljavo

Bruce i onaj drugi Jebate mis, taj sam film gledao kao pristavi teenager i bio mi je gubica. Bio je to kultni muvi za mene i mog frenda Nesu.
Imao sam ga na VHS-u i kad god bi vrijeme bilo usrano kao i ovih dana mi bi uzeli koju pivicu, zavalili se u fotelje i gledali kako to veliki Bruce radi.
Danas s odmakom od nekoliko desetljeca mogu mirna srca reci da je film bolji od Ben Hura i Debby u vojnickom kampu zajedno.
Zene su znale gdje im je mjesto (u basci) djeca su postovala starije ili su im stariji busili lopte i dijelili sljage od kojih se vrtilo u glavi a i armija se sluzila 15 mj.
Ne kazem da je i sve ostalo u to vrijeme bilo bolje. Pobogu to su bile 80-te, frizure (popularna fuca) i obleka (mrkva hlace) bile su ajme mati, glazbu (Boy George, kajagooogogo!?) da ne spominjem.
Ali imali smo mladost i snove i nesto sitno love - opa rima.
- 20:39 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.05.2005.

Sakam karma ili Niškam karma ?

Macanova reakcija na cinjenicu da se poklapaja motorijada i moj slobodan vikend. Ako nekog zanima ja sam tute iz okolice Broda (Slavonskog, jasno) i s ponosom mogu reci da ludilo pocinje. Naime, u ovoj jadnoj barci od Broda svi zivimo za nekakve koncerte ili svirku ili bilo kakav vid drustvene zabave. *
I prosrecilo nam se.
U cetvrtak imamo koncert Elementalke u Rupi, osim romantike neznam ni jednu njihovu stvar ali ko ga shisha znam mrdat gujicom i otvarat usta pa cu valjda nekog zajebat da ih znam vise.
Inace, taj se koncert naslanja na vikend kada krece motorijada.
Juhuica, sto bi rekli braca Cesi!!!
Petak koncert Leta 3 i Stage a u subotu Parni Valjak(?) i Sing-Sing (s Guzatom Kraljicom ili Analnom Caricom nikako da upamtim ;-)) uz pregršt drugih zabavnih sadrzaja kao paint ball turnir, guranje pivske bacve motorima, utrke ubrzanja...
Sreca je da se ta motorijada odrzava na jednom od rijetkih good mjesa u Brodu, na Poloju.
Poloj je inace mjesto sa pjescanim plazama gdje sava ljubi nebo a topli vjetar s juga nosi miris soli i pomalo grassa.
Najbolja stvar od svega je da ja NE RADIM Cet. Pet. Sub i Ned. sto ce reci da sam slobodan kao Irak i s nestrpljenjem cekam da otpocne moj slobodni vikend.
Juhica, jos jednom je sve savrseno!!!
Cek malo, zar vec nisam imao jedan takav savrseno isplanirani vikend?
Smanjujem malo svoj entuzijazam i s zaljenjem zakljucujem da ce padati kisa i da ce sve biti u kurcu.
Ako tako i bude (a hoce jer sam JA u pitanju), slobodno uzmite kamen u ruku i bacite kad me vidite da hodam po cesti.
Odgovor na naslov "Ni Sakam ni Niškam karma sinko, za tebe je Usrana karma!"




* Toliko smo ocajni da smo prije par tjedana nekom pijancu napravili standing ovation na korzu zato sto je uspio otpjevati tri stvari prije nego se srusio u vlastitu pišalinu.

- 18:46 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 25.02.2005.

kua

lud, kad sam vidio da je sve otislo k vragu!!! Vratimo se 10-15 dana u nazad:
Alien2dio primjecuje da se Istrakon poklapa s njegovom slobodnim a dugackim vikendom (cet, pet, sub i ned). JUHUUU
Isti dan A2d zove svoju curu i odusevljeno joj prica o Istrakonu na koji ju vodi iako ona to jos ne zna, ali se slaze.
"Baby, vodim te Istru za vikend, samo sredi da te Tanja zamjeni u petak!"
Malo kasnije A2d zove Gogu u Pulu da je pita za smjestaj, ova je odusevljena jer se nikome ne poteze do Istre u zimi i zeljna je gostiju kao sto je Michael Jackson zeljan maloljetnih prijatelja - jako.

Dijabolicni plan se odvija savrseno.


A onda u jednom danu 01.03., ljeta gospodnjeg 2005., oko 16:37 mobitel zazvoni.
Drugarica Goga (kao iz partizanskih filmova) kod koje smo trebali prespavati ima ispit u ZG!
Djevojka koje je trebala zamjeniti moju curku (da krenemo u cetvrtak) ima seminar u Rovinju i ne mozemo kreniti prije petka na vecer!!
I secer na kraju, firma me poslala na tecaj njemackog cija predavanja su iduci tjedan iznimno srijedom i petkom!!!

Ocito mi se vraca za sve sto sam zabrljao u prijašnjim zivotima.
U ovom sam bezgresan - samo ispastam!
- 13:26 - Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 15.01.2005.

Jebene rasprodaje

Umoran kao moj macak Misa mu poljubim cini mi se da ce me ovaj sijecanj kostati cijelu godinu. Navukao sam se na rasprodaje, kupujem svasta kao da sutra ne postoji.

Srijedu, setam se gradom i vidim da je parfem koji mi se svidja snizen (30 kn jeftiniji!!!)
"E," - mislim si - "takva prilika se ne propusta."
Udjem u trgovinu i kupim ga, na izlasku mi za nos zapne jos jedan parfemcic. Neki tip ga isprobava i premiljsa se.
Te "Nije mi bas toliko dobar s obzirom da toliko kosta, znate nije bas jeftin a i nije da mi treba"
"Kako nije jeftin covjece!!! Samo je 50kn skuplji od ovoga sto sam upravo kupio. Ergo - prilika zivota."
Zamolim tetu da mi ga pokaze i dam joj suptilni znak da me nagovara dok ga ne kupim.
Sretan izlazim iz Irisa s dva parfema.

Cetvrtak, setam se s frendom po trgovinam da si on kupi kosulju(ko jos kupuje kosulje u sijecnju?) i vidim rasprodaja na sve strane.
I u BigStaru i u Mustangu i u Lee-u i u slasticarni preko ceste i u...
Naravno, vec nakon prve dvije trgovine ja imam majicu, djemper, hlace, fisek za sladoled i trenirku a on - shipak.

Petak, prolazim pokraj Bate i vidim u izlogu cipele kakve vec imam ali ove su od brusene koze!!!
Nije da mi trebaju ali samo 300kn, sestro medicinska, da je djabe nebi bilo povoljnije. Udem unutra, i rasplacem curu koja tamo radi kad je shvatila da nema mog broja. Zao joj je, jer vidi po meni da si bas takve cipele ocajnicki zelim. Zajedno placemo jedno pola sata a onda za utjehu i meni i njoj kupim druge cipele i kremu za odrzavanje istih te jos dva para snjira. Nekako se rastajemo a ona mi mase iz izloga dok ja odlazim u suton.

Subota, gladan i zedan sumorno setam gradom ali zato izgledam ko grom i krasno mirisim.

- 17:55 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 28.12.2004.

Kako je propao RnR

Orginal Hladno pivo
Sinoćke sam bio na koncertu Hladnog piva i jebeno se zabavio.
Bilo je tu svega, i kršenja zakona 0,00% i đuskanja i poljevanja pivom i žmiganja zgodnim punkericama i vožnje pod utjecajem opijata i ...
Saso mange kažem vam, provod do jaja.
Međutoa, problemi nastaju idućeg dana s mojim buđenjem i pokušajem ustajanja na posao.

Jebeni raspad sistema počinje, dakle, s alarmom na satu.
"AAAAAGGHHH!!! Moja glava!!!!"
"Pa to je čudo glasnije od pneumatske bušilice koja tuče po loncima. Ili meni malo glava puca?
Ma koja glava crni sine, pa nisi popio više od...
Stvarno,koliko sam popio?" - mislim si fino zavaljen u krevetiću - "Ćek da vidim, jedno čim smo došli, drugo kad je Draško dofuro rundu, ondak moja runda, Pajdo treća i ...
JEBOTE!!! Samo 4 piva!!!"
Od sramote pred Bogom pokrivam se jorganom i neutješno kukam, cca 5 min.
"Gdje mi mladost ode!!"
Nema druge Alene ustani i nosi se s tim kao pravi muškarac.
Ustajem.
"AAAAAGGHHH!!! Moj vrat!!!!"
Idućih 5 min provodim u pokušaju da podignem glavu s jastuka svesrdno pomažući mom jadnom vratu koji nakon sinoćnjeg mlaćenja glavušom na opake ritmove danas nema snage da to sam obavi.
"Dobro je majstoriću" - hrabrim se - "popit ćeš kavicu i stvari će sjesti na svoje mjesto."
Tupam po kuhinji, rasčupan kao ovca i pokušavam se sjetiti što ti sve treba da skuhaš kavu.
Mogu vam reći da je kuhanje kave u takvom stanju izuzetno zahtjevan posao.
Jedanko teško poput depiliranja intimne zone brenerom ili oblačenja vunenih tangi na dupe puno hemoroida. Nije da znam išta ni o jednom ni o drugom, samo pretpostavljam.
Sa šalicom tople kave sjedam pred TV i sabirem misli. A nema ništa bolje za koncentarciju od kave i cigara, stoga palim jednu.
"AAAAAGGHHH!!! Moje grlo!!!!"
Bit će da poznavanje kompletnog ospusa neke grupe i dokazivanja glasnim pjevanjem svima ko sebe da si ti njihov najvjerniji fan i nije neka fora.
"Grlo mi je izborano kao babina guzica i cigareta je zadnje što ti sad treba, legendo." razmišljam dok uzimam novi dim.
"Ko ga jebe i duhanska industrija treba od nećeg da živi!" palim novu pljugu.
Nakon nekoliko šalica božanskog nektara (kave) i par novih pljugica, jedno oko kao da mi se otvorilo.
"AAAAAGGHHH!!! Kasnim na posao!!!!"
Pocupkujem na jednoj nozi pokušavajući istovremeno odući čarape, popit još malo kave i prebacit na teletext da vidim kako stojim na kladuši.
"Sizife, amaterčino prokleta!"
Ulećem u auto, pri tom si vratima uhvatim kaput i sjebem ga. Stižem na posao s 40-min zakašnjenjem i s uzdahom olakšanja sjedam u stolicu.
"Hm, a gdje su ostali?" Maznem glavušom u tastaturu, tiho opsujem i kući.
Bakica ulaz do:
"A ti sinko jadan radiš i nedjeljom, e baš mi te žao!"
- 17:50 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 23.11.2004.

Jeben ti drzavu u kojoj ljudi umiru u redovima

Inspektor Dane Dosao je i taj dan da sam morao izvaditi dopunsko zdravstveno osiguranje.
Ustao sam u tri ujutro, napunio termosicu kavom, slozio si cetiri sendvica, izljubio najblize, pomolio se Budi, Jahvi, Svevidu, Perunu i otisnuo se u avanturu.
Priblizavao sam se zgradi socijalnog osiguranje pri tom sam se pazljivo suljao pazeci da ne uznemirim pse koji svojim lavezom upozore zaposlene u socijalnom da se neko priblizava.
Tada socijalci brze bolje postave znak PAUZA i ti se mozes slikat cekajuci do bez svijesti.
Prisao sam ulaznim vratima gdje me je docekalo naborano lice jednog čiće.

Ocinski, doduse krezavi, osmijeh: "A gdje si ti krenio decko?"*
Hrabro sam odvratio:" Da izvadim knjizicu za dopunsko zdravstveno osig."
"E sinko moj, ja ti cekam od nedjelje ujutro i uhvatio sam odlican broj a koji ti imas?"
Treptaj oka (da odagnam suzu straha) a onda bojazljivo pitanje "Kako to mislite, koji broj imam?"
"Haaaahhaaaa, pa on nema ni broj." čića se iznenada razveselio kao malo dijete "Razgacislavka ovo moras cuti!!!"
Primjerak savrseno ocuvane mumije je izvirio iza zavoja. Svoje oci prekrivene mrenom usmjerila je u mom pravcu.
"Kako slatko dijete" a onda sa okrenula prema čići "sto je bilo, sto se ti dernjas?"
Dida se gusio od smijeha ili od asme: "Ovo je bolje od povecanje penzije, daj zovni i Bunarku da ne moram dva puta prepricavati!"
Dok je Razgacislavka prebirala iza po lesevima da nađe Bunarku, didica je sve teze disao.
"Doc bez broja u socijalno, haaaaaahhhhhaaa!" jednom rukom je brisao suze a drugom se drzao za prsa.
Zbrojivsi dva i dva, krenuo sam u ofanzivu: "Ako vam je to smijesno sto bi tek rekli na onaj slucaj kad sam skocio pod pauzom da izvadim osobnu."
Čića je izbecio svoje oci u mene i raspalio sa smijehom jos jace. "...pauza....osobna..."

A onda sam ispalio tus. Namrgodivsi se pogledao sam u sat i zabrinuto pitao :
"A sto mislite hocu li biti gotov do 09:00?"
Dida je jace stisnu prsa, i nekoliko puta plitko udahnuo a onda se sa zadovoljnim osmijehom strovalio uz sid socijalnog.
Iz njegovih hladnih i ukocenih ruku uzeo sam broj za cekanje.
"Hm, nije lose, nije lose, broj 16. Stvarno bi mogao biti gotov do 09:00"
Iza zavoja izvirise dvije pohabane starice, u jednoj sam prepoznao Razgacislavku a druga je pretpostavljam bila njena drugarica jos iz krizarskih ratova - Bunarka.
Sa strahom su gledale cas u bezivotno tijelo Dide kojem nisam saznao ni ime, pa opet u mene.
"A sto se njemu dogodilo?" promucala je Bunarka.
"Nista sto bi nateralo ove barabe iz socijalnog da pozure sa izdavanjem knjizica!!!"dreknuo sam.
"Zar je dotle doslo, da ljudi umiru u red cekajuci jebeno dopunsko?"
Razgacislavka i Bunarka su prihvatile i zajednicki graknule "Tako je!!! Zar je dotle doslo!!! Zivijo!!! Dole!!! Gore!!!"

Blazena senilnost.

Kad se vika malo smirila, prisao sam mojim novim saveznicima.
"Nego dame moje, a koje vi brojeve imate?"



* Samo te, valjda, jos u Hrvatkoj zovu decko iako si prevalio tridesetu

- 16:59 - Komentari (7) - Isprintaj - #

petak, 12.11.2004.

Zima i zimske gume

Protman, borac za bolje danas Danasnji upis pocinjem najtezom zagonetkom znanoj ljudskom rodu.
"Bijele koke s neba pale, vrata su nam zatrpale"
Sto je to?
Snijeg!!!

Tako je, snijeg i zima nam kucaju na vrata. I za razliku od nevine djecje odusevljenosti zimom i svim radostima koje ona nosi ja sam se uflito u gace od nervoze.
Suocavam se s okrutnom istinom da sam potpuno nepripremljen na ovozemaljski zivot, bar zimski.
Je, zavrsio sam fakultet i imam kakvo-takvo obrazovanje ali kako mi to pomaze da izracunam koliko mi treba drva za zimu ili koje zimske gume da izaberem ili kako da pregrmim skijanje, novu godinu i Bozic sa hrvatskom placom ili kako da...

Majko mila, "kraljevstvo za konja!!!" ili u mojoj vereziji "kraljevstvo s okucnicom za salabahter!!!"

Cijeli jucerasnji dan sam proveo na telefonu usporedujuci cijene i prikupljajuci informacije. Nakon sto sam navecer iscrpljen odlozio slusalicu s ponosom sam zakljucio: "Misliti je kurac znati!"
Sto ljudi = sto informacija, a sto hrvata = zilijon informacija.

No, sve sam ih odlucio odjebati i slijediti cvrcka u prici o njemu i mravu. Svi umiru a samo neki zive, prema tome:
Kupit cu minimum drva, ionako me nikad nema u bajti a cini mi se da ce i zima biti pljuga.
Zimske gume su izmisljotina potrosackog drustva i uopce mi ne trebaju, a ionako ce zima biti pljuga.
Posto svi kazu da ce zima biti pljuga odo ja na skijanje da se bar malkice provedem i prisjetim kako je to kad se radujes zimi kao malo djete.
Zato, ako vidite prilog na TV-u o nekom ocvalom tridesetogodisnjaku koji je zapalio auto celavih guma u kuci bez grijanja, pokazite bar malo suosjecaja i posaljite kunu donacije da pregrmi ovu zimu.
A za sljedecu ce vec nauciti lekciju...
- 11:53 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.11.2004.

Glazba

Junaci modernog doba Jednostavno, svijet vise nije isti kad zakoracis u jebene tridesete. Kao prvo, tesko je izgovoriti trideset kad te "rodbina" koji nisi vidio pun kurac pita "A koliko ti ono imas godina?"
Kad im kazes trideset obicno nastupi tajac i pogledi prema mojim roditeljima koji od sramote skrivaju pogled. A kao slag na kraju ista ta moja rodbina u nedostatku pameti izvali:
"O, pa ti si vec veliki momak a kad ces se zeniti?"
Umjesto da ih, kako i dolikuje, prebijem nekom pritkom ja pristojno uzvratim sa "Pa i vi imate poprilicno godina a kad mislite umrijeti?" - plac suze i bogaranje nakon toga nije potrebno prepricavati.
A da doista nisam vise mlad najbolje se primjeti po mom promjenjenom odnosu prema glazbi.
Nije to brate vise isto...
Tesko je kad jedino tebi u birtiji smeta "preglasna" glazba, kad bi jedino ti da se pusta lagani rnb ili funky umjesto ovih "drogoša".
Bas neki dan, sjedimo u bircu i prevrcemo lagane teme a mlađahna konobarica nas pili u mozak. Prvo pojaca prljavo kazaliste pa smanji TBF pa opet pojaca magazin a smanji... I da imamo kilu zivaca ispalili bi na ganglije.
Moj drugar, pristojno iznerviran, ustane i isčupa zice iz zvucnika. Sjedne zadovoljno za stol kao da se nista nije dogodilo a ja spontano zapljescem.*
Mislim, da nije on ja bi ih iscupao i jos povadio baterije iz daljinskog pa nek ta balavica onda zajebava mater svoju.
Znao sam da ce me godine stici ali ovako brzo...


*opaska: ukoliko budete prolazili pokraj Arke u Garčinu (afera Marvik) bacite oko na zvucnik u sjevernom kutu - na njemu stoji tekst "ne čupaj žice"
- 11:29 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>